Moć kratkih priča u judu
Treća međunarodna radionica u sklopu inicijative Be Judo Zen održana je 10. listopada 2025. u Ljubljani, Slovenija, u centru Gendai, Leskoškova 6. Radionica pod nazivom Moć kratkih priča u judu istraživala je kako se kratke priče, basne, legende i simboli iz filozofije juda mogu koristiti za poučavanje vrijednosti, emocionalne stabilnosti, prilagodljivosti, empatije i inkluzije. Program se održavao od 15:40 do 19:00 sati.
Na radionici je sudjelovalo ukupno 65 sudionika, uključujući 30 trenera, asistenata i volontera, 31 judaša i 4 roditelja. Sudionici su dolazili iz klubova i organizacija iz Slovenije, Hrvatske i Srbije, što je događanju dalo snažan međunarodni i suradnički karakter. Radionica je okupila iskusne trenere inkluzivnog juda, mlade judaše, roditelje i projektne partnere iz sve tri zemlje sudionice.
Radionica je kombinirala kratka predavanja, vođenu refleksiju, raspravu i praktične primjere. Glavni fokus bio je na korištenju priča kao edukativnih alata u judu. Sudionici su istraživali kako priče i metafore mogu pomoći djeci, mladima i odraslima u razumijevanju složenih životnih i sportskih koncepata. Posebna pažnja posvećena je povezanosti pripovijedanja, mindful pristupa judu, emocionalne regulacije i jačanja zajedništva na tatamiju i izvan njega.
Prvi dio radionice vodili su dr. Viktorija Pečnikar Oblak, 2. Dan, Robert Kojc, 3. Dan, Boštjan Fink, 6. Dan, i Mojmir Kovač, 6. Dan.
Uvodni dio predstavio je ciljeve projekta Be Judo Zen i ulogu radionice u Ljubljani unutar provedbe programa edukacije. Treneri su upoznati s idejom korištenja kratkih priča kao didaktičkih alata u judu. Predavači su naglasili da priče nisu samo dodatni element treninga, već mogu pomoći u smanjenju anksioznosti, otvoriti raspravu o emocijama i vrijednostima te približiti apstraktna načela juda različitim dobnim skupinama i razinama sposobnosti.
Drugi tematski blok vodila je dr. Viktorija Pečnikar Oblak. Sudionici su upoznati s književnim oblikom basne i važnošću njezine moralne poruke. Središnji primjer bila je Ezopova basna Hrast i trska, koja suprotstavlja čvrstu snagu hrasta fleksibilnoj otpornosti trske. Njezina poruka – da je bolje biti fleksibilan nego krut – izravno je povezana s principima juda. Judaš ne suprotstavlja silu sili, nego se prilagođava, „savija“ i preusmjerava energiju protivnika.
Kroz raspravu treneri su promišljali kako se takve priče mogu prilagoditi djeci različite dobi, sposobnosti i potreba. Posebno je naglašeno da metafore pomažu djeci razumjeti zahtjevne principe poput popuštanja, ravnoteže, samokontrole i otpornosti.
Sljedeći dio vodili su Robert Kojc, 3. Dan, i Boštjan Fink, 6. Dan. Sudionici su istraživali Itsutsu no katu, „formu pet“, koja nije prvenstveno usmjerena na pojedinačne tehnike, već na principe i prirodne sile prikazane kroz pokret. Predstavljena je simbolička povezanost pet formi i pet elemenata – vatre, vode, vjetra, zemlje i praznine.
Poseban naglasak stavljen je na razumijevanje kate kao priče u pokretu. Voda u različitim oblicima, poput toka, vrtloga i plimnog vala, korištena je kao metafora ključnih principa juda: kontinuiranog djelovanja, preusmjeravanja energije, kontrole centra i izbjegavanja destruktivnog sudara. Na taj su način sudionici naučili da kata nije samo tehnička vježba, već i metoda razvoja mindfulnessa, unutarnje ravnoteže i dubljeg razumijevanja filozofije juda.
Četvrti dio radionice vodio je Mojmir Kovač, 6. Dan. Središnja tema bila je Jita Kyoei, što znači uzajamna dobrobit ili zajednički napredak za sebe i druge. Kroz grupne igre i praktične zadatke sudionici su istraživali kako se vrijednosti u judu ne usvajaju samo objašnjenjem, nego prije svega iskustvom.
Radionica je naglasila suradnju, povjerenje, poštovanje, odgovornost i osjećaj pripadnosti grupi. Sudionici su također promišljali kako su vrijednosti povezane s emocijama: kako se osjećamo kada smo podržani, isključeni, ponosni, frustrirani, smireni ili prihvaćeni. Kroz takav pristup Jita Kyoei postao je konkretno iskustvo na tatamiju, a ne samo napisano načelo.
Na kraju didaktičkog dijela svim sudionicima dodijeljene su potvrde o sudjelovanju. Uz to, posebne diplome Jita Kyoei uručene su judašima i trenerima koji su pridonijeli stvaranju inkluzivne, podržavajuće i uvažavajuće atmosfere. Ovaj dio događanja naglasio je važnost priznanja, zahvalnosti i zajedničkog učenja.
Završni dio radionice bio je posvećen internom evaluacijskom sastanku projektnih partnera iz Slovenije, Hrvatske i Srbije. Partneri su raspravljali o tome kako radionica u Ljubljani nadopunjuje prethodne radionice u Hrvatskoj i Srbiji te kako će sadržaji o pričama, legendama, simbolici kate i vrijednostima biti integrirani u budući Interaktivni priručnik Be Judo Zen.
Radionica u Ljubljani pokazala je da priče u judu mogu biti snažan alat za objašnjavanje vrijednosti, jačanje emocionalne otpornosti i poticanje inkluzije. Povezujući basne, legende, Itsutsu no katu i princip Jita Kyoei, sudionici su otkrili kako judo može postati prostor tehničkog, osobnog i zajedničkog razvoja. Događanje je smisleno nadopunilo prethodne radionice u Velikoj Gorici i Somboru te dodatno osnažilo temelje za daljnji razvoj mindful i inkluzivnih judaških praksi.
Holistički trening juda: vježbe opuštanja za tijelo i um kroz judo
Druga radionica u sklopu inicijative Be Judo Zen održana je 30. kolovoza 2025. u Somboru, Srbija, u Sportskom udruženju za inkluzivni džudo i sambo sport „Sensei-IN“. Radionica je održana pod nazivom Vježbe opuštanja za tijelo i um kroz judo te je bila usmjerena na praktične tehnike opuštanja koje se mogu koristiti u terapiji, radu trenera i svakodnevnom judaškom treningu. Program je trajao od 10:00 do 13:30 sati.
Na radionici je sudjelovalo ukupno 70 sudionika, uključujući 26 trenera, 28 judaša, asistenata, volontera, roditelja, edukacijskih rehabilitatora i učitelja osnovnih škola. Ova raznolika skupina dala je radionici snažan inkluzivan karakter, povezujući sportske stručnjake, djecu, obitelji i odgojno-obrazovne djelatnike u zajedničkom okruženju za učenje. Posebna pažnja posvećena je radu s djecom s teškoćama u razvoju, osobama s invaliditetom i djecom tipičnog razvoja.
Prva dva dijela radionice vodio je Boris Pozder, mag. specijalne edukacije i rehabilitacije.
Uvodni dio predstavio je teorijski okvir opuštanja i objasnio zašto su tehnike opuštanja važan dio rada s djecom s teškoćama u razvoju. Sudionici su naučili kako opuštanje može podržati emocionalnu i tjelesnu ravnotežu, smanjiti napetost i poboljšati spremnost djece za sudjelovanje u treningu. Predavanje je pružilo osnovna znanja o ulozi opuštanja u podršci dobrobiti, učenju i inkluziji u sportskim aktivnostima.
Drugi dio radionice bio je podržan brojnim video-prikazima i praktičnim primjerima. Predavač je predstavio tehnike opuštanja koje se često koriste u terapijskoj praksi te pokazao kako ih je moguće učinkovito integrirati u judaški trening. Poseban naglasak stavljen je na vježbe disanja, senzornu integraciju, svjesnost o tijelu i postupne tehnike smirivanja. Sudionici su naučili kako treneri mogu koristiti ove pristupe za podršku emocionalnoj regulaciji, smanjenju anksioznosti, poboljšanju fokusa i koncentracije, jačanju motoričke kontrole te povećanju spremnosti djece za učenje.
Treći dio radionice vodila je Sajonela Krga, mag. kineziologije, uz pomoć asistentice judaške trenerice Ljiljane Rudić.
Završni praktični dio radionice bio je usmjeren na vođene relaksacijske vježbe, istezanje i aktivnosti kretanja prilagođene judu. Kroz demonstracije i rad u skupinama sudionici su naučili kako se ove tehnike mogu primijeniti u radu s djecom s teškoćama u razvoju, osobama s invaliditetom i djecom tipičnog razvoja. Vježbe su bile usmjerene na smanjenje stresa i anksioznosti, poboljšanje samoregulacije, povećanje fleksibilnosti i koordinacije te jačanje svjesnosti o tijelu unutar judaškog treninga.
Radionica je bila izrazito interaktivna. Kombinirala je predavanja, video-demonstracije, praktične vježbe te rad u paru i manjim skupinama. Treneri, judaši, roditelji i učitelji aktivno su sudjelovali, stvarajući inkluzivno i podržavajuće okruženje za učenje. Takav pristup pomogao je sudionicima bolje razumjeti potrebe djece te dodatno ojačao suradnju između sporta, obrazovanja, terapije i obitelji.
Povratne informacije bile su vrlo pozitivne. Treneri su istaknuli praktičnu vrijednost tehnika opuštanja i mindfulnessa u svakodnevnom treningu. Roditelji su naglasili važnost uvođenja strategija opuštanja u sportsku praksu, posebno kao načina pomoći djeci u suočavanju sa stresom i anksioznošću. Učitelji i edukacijski rehabilitatori cijenili su multidisciplinarni pristup koji povezuje terapijska, obrazovna i sportska znanja. Judaši su nakon vođenih vježbi izvijestili da se osjećaju opuštenije i svjesnije svojih pokreta.
Radionica u Somboru uspješno je pokazala da opuštanje nije odvojena aktivnost, već vrijedan alat koji se može izravno uključiti u judaški trening. Povezivanjem tehnika opuštanja, mindfulnessa, istezanja i kretanja događanje je pridonijelo holističkom razvoju sportaša, boljoj emocionalnoj stabilnosti, većoj otpornosti i kvalitetnijoj inkluziji djece s različitim potrebama u sportsko okruženje.
Holistički trening juda: stabilnost trupa i mindfulness kroz DNS i jogu
Prva radionica u sklopu inicijative Be Judo Zen uspješno je održana 5. travnja 2025. u Velikoj Gorici, Hrvatska. Cilj radionice bio je povezati suvremene pristupe tjelesnoj pripremi, prevenciji ozljeda i mentalnom blagostanju sa specifičnim zahtjevima juda. Program je osmišljen kao holističko iskustvo treninga koje je povezalo tehnike disanja, Dinamičku neuromuskularnu stabilizaciju (DNS), praktičnu primjenu DNS-a u judu te jogu kao podržavajuću terapijsku metodu.
Na radionici je sudjelovalo ukupno 43 sudionika, što pokazuje velik interes za sadržaje treninga koji nadilaze tradicionalni judaški trening. Radionica je naglasila važnost pravilnog kretanja, kontrole tijela, koncentracije, disanja i unutarnjeg mira. Kroz predavanja i praktične vježbe sudionici su stekli korisna znanja koja mogu primijeniti u svakodnevnom treningu, pripremi za natjecanja i oporavku.
Prva dva dijela radionice vodio je Marko Drašković, mag. kinezioterapije.
U uvodnom dijelu sudionici su upoznati s osnovnim principima Dinamičke neuromuskularne stabilizacije. Posebna pažnja posvećena je važnosti pravilnog disanja, aktivaciji dubokih stabilizatora trupa i posturalnoj kontroli. Objašnjeno je kako pravilna stabilnost trupa može poboljšati sportsku izvedbu, omogućiti sigurnije obrasce kretanja i podržati učinkovitiji prijenos sile tijekom izvođenja judaških tehnika.
Praktični dio radionice prikazao je kako se DNS tehnike mogu izravno integrirati u judaški trening. Sudionici su učili vježbe usmjerene na poboljšanje ravnoteže, koordinacije, kontrole tijela i stabilnosti u situacijama kretanja tipičnima za judo. Poseban naglasak stavljen je na prevenciju ozljeda jer pravilna stabilizacija tijela pomaže smanjiti nepotrebno opterećenje zglobova i mišića.
Treći dio radionice vodila je Brankica Butorac, bacc. kinezioterapije.
Završni dio radionice bio je usmjeren na jogu i mindfulness kao alate za podršku mentalnom zdravlju judaša. Interaktivna radionica uključivala je tehnike disanja, vježbe opuštanja, mindfulness prakse i odabrane joga položaje prilagođene potrebama sportaša. Sudionici su naučili kako joga može pomoći u smanjenju stresa, poboljšanju fokusa, podršci oporavku i povećanju svjesnosti o vlastitom tijelu.
Radionica u Velikoj Gorici uspješno je pokrenula inicijativu Be Judo Zen i pokazala da povezivanje juda, kinezioterapije, disanja, stabilizacije i mindfulnessa predstavlja važan korak prema cjelovitijem razvoju sportaša.
Projekt je financiran sredstvima Europske unije. Izraženi stavovi i mišljenja djelo su autora te ne odražavaju nužno stavove Europske komisije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Niti Europska unija niti EACEA nisu odgovorni za njih.
©2025. BeJudoZen. All Rights Reserved.